Rjesenje Apelacionog Suda od 25.05.2012

Kž br.  80/2012

APELACIONI SUD CRNE GORE, u vijeću sastavljenom od sudija, Milivoja Katnića, kao predsjednika vijeća, Zorana Smolovića i Radmile Mijušković, kao članova vijeća, uz učešće službenika suda, Slobodanke Vojvodić, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog P. V., zbog krivičnog djela ubistvo iz čl. 30. st. 2 tač. 1 i 4 Krivičnog zakona RCG, odlučujući po žalbi Višeg državnog tužilaštva u Podgorici i punomoćnika oštećenih, adv. R. B. izjavljenih na presudu Višeg suda u Podgorici K.br.253/02 od 29.07.2011. godine, nakon javne sjednice održane dana 25.05.2012. godine, kojoj su prisustvovali zamjenik Vrhovnog državnog tužilaštva CG Slavica Popović, optuženi i njegov branilac, adv. S. B. i punomoćnik oštećenih, adv. R. B.,  a nakon tajnog vijećanja i glasanja istog dana, donio je

R J E Š E N J E

Uvažavaju se žalbe Višeg državnog tužilaštva u Podgorici i punomoćnika oštećene porodice i presuda Višeg suda u  Podgorici K.br.253/02 od 29.07.2011. godine, ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Višeg suda u Podgorici K.br.253/02 od 29.07.2011. godine, optuženi P. V., na osnovu čl. 363 st.1 tač.3 Zakonika o krivičnom postupku (Zkp-a) oslobođen je od optužbe kojom je bilo predstavljeno da je izvršio krivično djelo ubistvo iz čl. 30 st. 2 tač. 1 i 4  KZ RCG, i krivično djelo iznuda iz čl. 157. st. 2 u vezi st. 1 KZ RCG, činjenično opisana u dijelu a) i dijelu b) izreke te presude.

Istom presudom je odlučeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je izjavilo Više državno tužilaštvo u Podgorici. Žalbu je izjavio i punomoćnik oštećene porodice, u dijelu kojim je optuženi P. V. oslobođen od optužbe, zbog krivičnog djela ubistvo iz čl.30 st.2 tač.1 i 4 KZ RCG.

Više državno tužilaštvo (državni tužilac) žalbu je izjavilo zbog: bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Krivičnog zakonika, s predlogom da Apelacioni sud uvaži žalbu i prvostepenu presudu ukine i  predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i  odlučivanje.

Punomoćnik oštećene porodice, adv. R. B. žalbu je izjavio zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Krivičnog zakonika. Predložio je da Apelacioni sud ukine napadnutu presudu u odnosu na dio koji se žalbom napada i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

Branilac optuženog, adv. S. B. podnio je odgovore na žalbe Višeg državnog tužilaštva u Podgorici i punomoćnika oštećene porodice, s predlogom da Apelacioni sud izjavljene žalbe Višeg državnog tužioca u Podgorici i punomoćnika oštećene porodice odbije kao neosnovane i potvrdi prvostepenu presudu.

Vrhovno državno tužilaštvo CG(VDT CG) je u smislu člana 392. stav 1. Zkp-u  dostavilo ovom sudu podnesak Ktž.br.63/12 od 01.03.2012. godine, s predlogom da se žalba Višeg državnog tužilaštva u Podgorici i žalba punomoćnika oštećenih uvaže, a odgovori na žalbe branioca optuženog cijene kao neosnovani.

Na sjednici drugostepenog vijeća zamjenik VDT CG je ostao pri navodima iz pisanog predloga i žalbim navodima državnog tužioca. Punomoćnik oštećene porodice ostao je pri navodima žalbe i predlogu iz žalbe.

Branilac optuženog, adv. S. B. je ostao pri navodima iz odgovora na žalbe državnog tužioca i punomoćmika oštećene porodice i predlozima iz odgovora, kako se izjasnio i optuženi.

Nakon razmatranja pobijane presude, navoda žalbi, odgovora na žalbe i svih spisa predmeta Višeg suda u Podgorici K.br.253/02, pazeći po službenoj dužnosti na postojanje povreda zakona iz čl. 398 Zkp-u, ovaj sud je odlučio kao u izreci ove presude i o tome daje razloge:

Osnovano se u žalbama državnog tužioca i punomoćnika oštećene porodice pok. P. M.1 ističe da je prvostepena presuda, u dijelu pod a), donešena uz bitnu povredu krivičnog postupka iz čl. 386. st. 1 tač. 8 Zkp-a jer je izreka pobijane presude nerazumljiva i protivrječna razlozima, o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nijesu dati razlozi a oni koji su dati nejasni su i međusobno protivrječni, što je razlog za ukidanje prvostepene presude.

Naime, prvostepenom presudom u dijelu  pod a) izreke optuženi P.V. je na osnovu čl. 363 tač. 3 Zkp-a oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo ubistvo iz čl. 30. st. 2 tač. 1 i 4 KZ RCG, a ovo usled nedostatka dokaza. Međutim, izreka pobijane presude u navedenom dijelu protivrječna je razlozima presude, jer su u obrazloženju dati razlozi o načinu na koji je izvršeno krivično djelo a koji nije sadržan u izreci prvostepene presude.

Prvostepeni sud nalazi da na strani optuženog P. V. nema koristoljublja kao motiva za izvršenje predmetnog krivičnog djela. Ovakav zaključak zasniva na odbrani optuženog koji je naveo da je prije četiri godine od oštećenog P. M.1 uzeo na kamatu iznos od 10.000 DM koji dug je sa kamatom narastao na iznos od 27.000 DM, a koji je vratio oštećenom dvije do dvije i po godine nakon što ih je od istog uzeo, i to  jedne prilike kada se sa oštećenim nalazio u vozilu oštećenog i da predaji novca niko sem njih dvojice nije prisustvovao.Prednji zaključak suda je nerazumljiv,a dati razlozi su nejasni. Ovo imajući u vidu da su iznijetoj odbrani optuženog suprostavljeni iskazi svjedoka P.M.2 i P. M.3, sestre i brata oštećenog P.M.1, koji su naveli da optuženi nije vratio dug oštećenom već da su se optuženi i oštećeni dogovorili da se taj dug, koji je prema iskazu optuženog iznosio 27.000 DEM, reguliše eksploatacijom od strane oštećenog P.M.1 kompleksa šume u posjedu optuženog i njegovog brata od strica P. M.4, koju je trebao da započne dana 17.07.1999. godine i za koju se oštećeni uveliko pripremao u vrijeme kada je ubijen. Iskaze ovih svjedoka sud ne prihvata ne dajući o tome u pobijanoj presudi jasne i valjane razloge. Izvodeći prednji zaključak sud gubi iz vida iskaze svjedoka B. M. iz prethodnog postupka, koja je inače djevojka optuženog i svjedoka M. B.. Name, svjedok B. M. je izjavila  da joj je optuženi govorio da je od P. M.1 pozajmio neki novčani iznos (koji je po kazivanju optuženog iznosio 27.000 DM) a koji planira vratiti  kada proda neku šumu u P., dok je svjedok M. B. izjavio da mu je poznato da je P.V. dugovao P.M.1 neki novac  5.000 ili 10.000 dem, koji mu nije vratio a što je saznao od P. M.1, a da je oko pola godine prije smrti P.M.1, saznao od istog da će dug naplatiti od P.V. uzimanjem njegove šume na “R.”. Međutim iskaze ovih svjedoka u navedenom dijelu prvostepeni sud ne cijeni, čime je i na ovaj način počinjena bitna povreda krivičnog postupka o kojoj je riječ.

Istu povredu postupka prvostepeni sud je učinio i time što u obrazloženju svoje presude  nije dao razloge zbog čega nije uvažio dokazne predloge zastupnika optužbe i punomoćnika oštećene porodice. Naime, iz zapisnika o glavnom pretresu od 18.07.2011. godine proizilazi da je prvostepeni sud odbio predloge zastupnika optužbe, da se izvrši novo grafološko vještačenje koje bi se povjerilo Institutu za sudska vještačenja u Visbadenu, te da se pozovu i neposredno saslušaju vještaci MUP CG i MUP Srbije koji su vršili hemijska vještačenja, kao i predloge punomoćnika oštećene porodice, da se izvrši uvid u kompletnu odjeću i obuću optuženog P. V.  koja je bila predmet vještačenja a u prisustvu vještaka  F.R. i P.M.5, kao i vještaka iz Beograda M. N. i njihovo saslušanje na okolnosti  izmijenjenih tragova na objektima vještačenja tj. obući i odjeći optuženog u vremenu između podnošenja njihovih nalaza do podnošenja nalaza Instituta iz Beograda. Odbijajući izvođenje navedenih dokaznih predloga, a o čemu u pobijanoj presudi nijesu dati razlozi, i za ovaj sud ostaje nejasno  da li je ove predloge prvostepeni sud sa pravom odbio.

U dokaznom postupku pročitan je kao dokaz „spisak dužnika“ sa datumom „29.01.1999.godine“ na kojem  su navedena imena i prezimena  licasa naznačenim iznosima, između kojih  „V.P. 31.000 DEM“. Kao dokaz su pročitane i izjave lica naznačenih na navedenom spisku, na osnovu kojih proizilazi da su sva ta lica, potvrdila da su u januaru 1999.godine imali dug prema oštećenom u iznosima koji su naznačeni na ovom spisku, izuzev optuženog P.V. koji je osporio dug naveden na ovoj listici. Navedeni spisak dužnika sa izjavama lica naznačenih na ovom spisku,kao i nesporni rukopisi optuženog te i izjava optuženog od 22.10.1997.godine potpisane i od strane pok. M. P.1 bili su predmet grafološkog vještačenja koje je povjereno  Komisiji za sudska vještačenja u Novom Sadu a nakon toga Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenje „Ivan Vučetić“ Zagreb, koji su dostavili pisane nalaze i mišljenja,koje je prvostepeni sud prihvatio kao logične i uvjerljive zaključujući da su u osnovi saglasni.

Ovakvo zaključivanje je nerazumljivo.Prednje sa razloga što se zanemaruje činjenica da Komisija vještaka iz Novog Sada nije u svemu odgovorila zadatku koji joj je naredbom za vještačenje postavljen, pa se stoga ne bi mogao izvesti zaključak da su nalazi i mišljenja Komisije vještaka iz Novog Sada i vještaka Centra iz Zagreba međusobno saglasni, kako to utvrđuje prvostepeni sud. Naime, iz naredbe (prvostepenog suda) za vještačenje od 22.04.2004.godine utvrđuje se da je Komisiji vještaka iz Novog Sada između ostalog bilo  povjereno da utvrdi “ko je napisao spisak dužnika,kada je isti sačinjen i da li je datum 29.01.1999.godine,naknadno dopisan“ uz koju naredbu je dostavljen materijal za vještačenje-sporni „spisak dužnika“,nesporni rukopisi optuženog, izjave lica koja su naznačena na spisku kao i potvrda sa potpisom optuženog i oštećenog pok.P. M.1. Komisija vještaka je dostavila nalaz i mišljenje u kojem je navela da sporni tekst na spisku dužnika od 29.01.1999.godine nije napisao P. V. kao i neko od lica koja su pisala izjave,a da se jedino sa sigurnošću ne može isključiti V. R., dok je za datum navela, da je naknadno dopisan. Međutim,Komisija se nije izjasnila o tome da li je sporni spisak napisao pok.P.M.1 iako je u dostavljenom materijelu za vještačenje imala potpis oštećenog, što dalje znači da Komisija nije dala odgovore na ono što je naredbom za vještačenje od nje zahtijevano. Nasuprot Komisiji vještaka, vještak Centra za vještačenje iz Zagreba u pisanom nalazu i mišljenju i riječi na glavnom pretresu je naveo da je pok.P. M.1 vrlo vjerovatno-gotovo sigurno,ispisao sadržaj na navedenom spisku dužnika koji nosi datum 29.01.1999.godine, a da je navedeni datum ispisan naknadno. S obzirom na navedeno, očigledno je da data mišljenja vještaka Komisije iz Novog Sada i vještaka pomenutog Centra iz Zagreba, nijesu mogla poslužiti kao osnov zaključku suda da odbrana optuženog, da je  dvije godine prije kritičnog događaja u cjelosti izmirio dug koji je imao prema oštećenom,( koji je po kazivanju optuženog iznosio 27.000 DEM), nije ničim osporena pa ni “spiskom dužnika” koji nosi datum 29.01.1999.godine, našto se osnovano ukazuje u izjavljenim žalbama. Imajući prednje u vidu kao i činjenicu da su zastupnik optužbe i punomoćnik oštećene porodice stavili primjedbe na nalaz i mišljenje Komisije vještaka iz Novog Sada o izvršenom grafološkom vještačenju i to ne samo na vještačenje „spiska dužnika sa datumom 29.01.1999.godine“ već i na vještačenje ceduljice na kojoj je ispisan sadržaj koji počinje riječima „Znam da su bili inspektori…“ a završava riječima“bio bi zaklan“, a da su te primjedbe ostale bez odgovora jer se vještaci Komisije nijesu odazivali pozivima suda da dođu na glavni pretres da bi bili saslušani po pismeno datom mišljenju, to je prvostepeni sud trebao da obavi novo grafološko vještačenje „spiska dužnika“ sa dokumentaciom koja je u prilogu (sve radi pravilnog i potpunog utvrđivanja odlučne činjenice da li je optuženi zaista dugovao novac oštećenom i u kojem iznosu,a što je od značaja za pravnu ocjenu djela u pitanju) i ceduljice sa tekstom prijeteće sadržine( kako bi se utvrdilo da li je optuženi svojom rukom napisao sporni sadržaj na ceduljici,a sve ovo radi potpune i pravilne ocjene iskaza svjedoka Š. S. koji je tvrdio da je ceduljicu ispisao optuženi) kako je to opravdano predlagala optužba i punomoćnik oštećene porodice, koji predlog je sud odbio a da o tome u pobijanoj presudi nije dao razloge.

Prihvatajući odbranu optuženog, prvostepeni sud uzima da je optuženi kod svjedoka V. N. i K. D. u D.1 boravio dana 15.07.1999.godine, a ne 14.07.1999.godine kako bi se to (po stavu tog suda) eventualno moglo zaključiti iz iskaza ovih svjedoka, i zaključuje »Zato je nelogično da je optuženi dana 14.07.1999.godine,kada je navodno svojim kolima odvezao svjedoka V. N. iz D.1 za selo D.2 i tamo se kod njega zadržao na ručku do 16 časova, ispričao V. N. da mu je ubijen najbolji drug P. M.1.Ovo jednostavno zbog toga što je toga dana,u to vrijeme P. M.1 bio živ«.

Prednje zaključivanje je nerazumljivo a dati razlozi su nejasni. Naime, i pomenuti svjedoci kao i optuženi su izjavili da su bili zajedno. To što ovi svjedoci nijesu mogli datumski tačno da se izjasne kada su bili sa optuženim, po mišljenju ovog suda, nije  razlog koji bi sam po sebi bio dovoljan da bi se iskazi ovih svjedoka cijenili kao neubjedljivi. Ovo tim prije što se na osnovu njihovih iskaza o vremenu kada su bili zajedno sa optuženim i sadržine naloga za službeno putovanje izdatog od Direkcije za nekretnine br. 02-2961 a na ime svjedoka K. D. nije mogao izvesti zaključak do koga je došao prvostepeni sud,da na osnovu iskaza navedenih svjedoka bi se eventualno moglo zaključiti da je optuženi kod njih boravio u D.1 dana 14.07.1999.godine. Naime, svjedok V. N. je naveo, da je u spornom periodu radio kao geometar u SO D.1, da je radio tzv. »podlogu« za geodetsku parcelu P. V. koji je dan dva prije nego što je uhapšen (nesporno da je optuženi zadržan u policiji od 16.07- 19.09.1999.godine) došao u D.1, pa su pošli kod načelnika K. D., a nakon toga da su on i optuženi otišli u Spuž u jednu kafanu gdje im se kasnije pridružio K. D., koji se nakratko zadržao a zatim otišao na seminar u B. a da je njega optuženi vozilom povezao do njegove kuće u mjestu D.2 gdje se optuženi kod njega zadržao na ručku do 16 časova. Ovaj svjedok je istakao, da mu je optuženi za vrijeme ručka kazao da mu je ubijen najbolji drug P. M.1. Svjedok K. D. je izjavio da su negdje u julu 1999.godine kod njega došli V. N. i P. V., »zna dobro da je to bio četvrtak« oko 12 časova, nakon čega su oni dvojica otišli do jedne kafane u Spužu gdje im se nakratko pridružio a zatim je otišao u B. na seminar. Iz naloga za službeno putovanje proizilazi da se svjedok K. D. u B. nalazio od 14.07.1999. godine od 0,7 časova do 16.07.1999.godine do 20,00 časova što bi značilo da se K.D. 14.07.1999.godine u 12 časova nije nalazio i u D.1, kako to sud uzima za utvrđeno, a to bi dalje značilo da optuženi kod svjedoka V. N. i K. D. nije boravio u D.1 dana 14.07.1999.godine. Na osnovu prednjeg očigledno je da je sud propustio da detaljnije sasluša svjedoka K.D. na okolnost da li se na seminaru u B. nalazio u vremenu kako je to konstatovano u nalogu za putovanje ili je na seminar išao i 14.07. i 15. 07. i 16.07.1999.godine i vraćao se u D.1 kao i koji je od ovih dana četvrtak, s obzirom da se ovaj svjedok izjasnio »znam dobro da je bio četvrtak kada su kod mene bili V. N. i P. V.«, a što je od značaja za potpunu i pravilnu ocjenu iskaza ovog svjedoka i iskaza svjedoka V.N.

Iz predmetnih spisa takođe se utvrđuje da je obavljeno biohemijsko vještačenje odjevnih predmeta i odjeće optuženog (trenerka marke »Loto«,gornji i donji dio, i dva para patika,jedne marke»Dream« i drugi par,marke»Reform«) koje je bilo povjereno vještacima  MUP-a CG a nakon toga vještacima Instituta bezbijednosti  MUP-a republike Srbije. Vještačenjem od strane vještaka MUP-a CG utvrđeno je da su na trenerci marke »Loto« njenom gornjem i donjem dijelu kao i na patikama marke »Dream« dobijeni pozitivni rezultati na prisustvo krvi čije porijeklo i krvna grupa nijesu mogli da budu utvrđeni zbog nedovoljne količine materijala. Vještaci Instituta bezbijednosti MUP-a RS došli su do drugačijih rezultata od onih koje su utvrdili vještaci MUP-a CG, a naime da su pozitivne rezultate na prisustvo krvi dobili samo na patikama marke »Reform« i to na više mjesta(desna patika napertlama,na spoljašnjoj strani ispod gležnja i na gaznoj površini,a lijeva patika na vrhu,bočno spolja i na gaznoj površini), ali da zbog nedovoljne količine traga nije moglo da bude određeno porijeklo krvi. Upoređivanjem ovih nalaza evidentne  su razlike ne samo po pitanju gdje su i na kojim odjevnim predmetima i obući optuženog pronađeni i locirani tragovi krvi,već različit opis izgleda i stanja patika marke »Reform«. Tako su ove patike,  po nalazu vještaka MUP-a CG »zaprljane« dok po nalazu vještaka MUP-a RS »odaju utisak opranih« pri čemu ovi vještaci konstatuju da je desna patika na mjestu gdje naleže na prste,oštećena,tj.da je taj dio odsječen. Vještak trasolog MUP-a CG, P. M.5 vještačio je oba para patika optuženog,dakle i patike marke »Dream« i marke«Reform« na eventualno postojanje tragova gareži- te patike su pregledane i makroskopski i mikroskopski,kako se i konstatuje u nalazu i opisane su ali nigdje nema konstatacije-navoda da je jedna od patika marke »Reform«odsječena i to na »mjesto gdje naleže na prste..«(kako je to konstatovano u nalazu Instituta bezbijednosti MUP-a RS), a kojih navoda moralo bi ih biti da je oštećenog dijela bilo, jer bi ovaj vještak ispitivao baš ivice odsijecanja, kao poseban trag. Stoga je trebalo pozvati i na ove okolnosti saslušati pomenutog vještaka a uz to,s obzirom na očigledne razlike u nalazima vještaka oba MUP-a, bilo je potrebno da se izvrši usaglašavanje nalaza u cilju otklanjanja sumnje u njihovu istinitost. Kod ovakvog stanja stvari, i po nalaženju ovog suda, pokazuje se preuranjenim zaključak suda da s obzirom na mišljenja vještaka MUP-a CG i MUP-a RS,da zbog nedovoljne količine traga za vještačenje nije moglo da se odredi porijeklo krvi, da tragovi krvi konstatovani na odjeći i obući optuženog, ne potiču od oštećenog P. M.1,kako se to osnovano ističe u žalbama državnog tužioca i punomoćnika oštećene porodice.

Pored navedenog, pravilno se žalbom državnog tužioca ukazuje da prvostepeni sud  ocjenu sposobnosti svjedočenja u ovom predmetu Š. S., nije mogao zasnivati na dokazima iz drugog predmeta,konkretno predmeta Višeg suda u Podgorici K.br.158/98 formiranih po krivici Š. S.-medicinskoj dokumentaciji na ime Š. S.,koja se odnosi na njegovu bolest od 1990.godine, i nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra dr G. Ž., datog na osnovu uvida u tu dokumentaciju,a za potrebe postupka po vanrednim pravnim ljekovima u predmetu K.br.158/98, sa kojih razloga su i u tom dijelu navodi pobijane presude nerazumljivi.

Prvostepena presuda u odnosu na krivično djelo iznuda iz čl. 157 st.2 u vezi st.1 KZ RCG, činjenično opisano u dijelu b) izreke te presude, za koje je optuženi primjenom čl.363 tač.3 Zkp-u oslobođen od optužbe, a ovo usled nedostatka dokaza, ne sadrži jasne i dovoljne razloge u pogledu odlučnih činjenica, čime je ostvarena bitna povreda krivičnog postupka iz čl. 386. st.1 tač.8 Zkp-a,što prvostepenu presudu i u ovom dijelu čini nezakonitom,a kako se to osnovano ukazuje žalbom državnog tužioca. Naime,u pobijanoj presudi prvostepeni sud interpretira iskaz svjedoka-oštećenog S.M.,koji je za razliku od optuženog tvrdio da se nije radilo o dugu već o iznudi nepostojećeg duga i da je isti zbog fizičkog zlostavljanja od strane optuženog i pok.P. M.1 pristao i isplatio nepostojeći dug optuženom. Međutim u pobijanoj presudi,s obzirom na činjenicu da su iskazi optuženog i oštećenog potpuno suprotni u pogledu odlučnih činjenica koje čine elemente bića krivičnog djela u pitanju, sud nije dao jasne razloge u pogledu vjerodostojnosti ovih iskaza.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, izvesti sve ranije izvedene dokaze kao i druge dokaze za koje se ukaže potreba,s tim što će obaviti novo grafološko vještačenje rukopisa na spornoj ceduljici na kojoj je ispisan sadržaj«Znam da su bili inspektori,šta si im pričao,jesi li što smo ja i ti pričali,da jesi bio bi zaklan«kako bi se utvrdilo da li je napisan od strane optuženog P. V., kao i vještačenje rukopisa na »spisku dužnika sa datumom 29.01.1999. godine«kako bi se utvrdilo da li je spisak sa datumom napisan od strane oštećenog P. M.1(s obzirom da se u dokumentaciji koja je priložena uz »spisak dužnika«nalaze dokumenta potpisana od strane oštećenog)i da li je datum na spisku naknadno upisan,za slučaj da jeste po mogućnosti kada u odnosu na spisak, koje će povjeriti Institutu za sudska vještačenja u Visbadenu, saslušat će svjedoka K. D. na okolnosti na koje je ukazano u ovom rješenju, pozvati i neposredno saslušati vještake MUP-a CG i MUP-a RS koji su vršili hemijska vještačenja kojima predočiti različitosti u njihovim nalazima u odnosu na konstatovane tragove na obući i odjeći optuženog, pozvati i saslušati vještaka trasologa P. M.5 na okolnosti na koje je ukazano u ovom rješenju,  zatim će sve izvedene dokaze i odbranu optuženog svestranije analizirati i cijeniti, određeno i potpuno iznijeti koje činjenice iz kojih dokaza uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tom naročitu ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza i kojim razlozima se rukovodio pri utvrđenju da li postoje krivična djela i krivica optuženog za ta djela, te utvrditi pravo činjenično stanje i donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

Sa iznijetih razloga, a primjenom člana 407. stav 1. Zkp-a, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

APELACIONI SUD CRNE GORE
Podgorica, 25.05.2012. godine

Zapisničar,                                                                                         PREDSJEDNIK VIJEĆA – SUDIJA
S.Vojvodić, s.r.                                                                                                     Milivoje Katnić, s.r.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s